U zanatstvu Sevilje posebno se ističe međunarodno priznata fabrika keramike La Cartuja. Osnovana je od strane Charles Pickman, koji 1822. dolazi u Španiju sa željom da komercijalizuje keramiku proizvedenu u porodičnoj fabrici u Engleskoj. Zbog velikih troškova ipak se odlučuje za lokalnu proizvodnju keramike i 1841. osniva fabriku La Cartuja. U pitanju je keramika visokog kvaliteta, čije se specijalne forme, boje, oblici i način dekoracije ogledaju u servisima za ručavanje i raznim predmetima koji pronalaze svoju upotrebu u svakodnevnici. Prepoznatljiv stil keramike, koji uspeva da zadrži tradiciju staru 170 godina, a da se u isto vreme i prilagodi potrebama XXI veka, napravio je od fabrike La Cartuja glavnog snabdevača kraljevskih dvorova i aristokratskih kuća.
La Feria de Abril (Aprilski vašar) – daje prednost zanatima za izradu flamenko haljina, koji u Sevilji zauzimaju privilegovano mesto. Važno je napomenuti da ne postoje određena pravila prilikom dizajna i načina izrade jedne haljine – “Cada maestrillo tiene su librillo”. Za izradu flamenko haljine poželjna je inspiracija ili ideja, odabir materijala i poznavanje sopstvenog stila.
Za šivenje jedne haljine potrebno je oko:
12 m materijala za haljinu
3 m za podsuknju
1 cibzar 60 cm
1,5 m kanapa od pamuka (kao pertla)
1000 m konca u boji materijala haljine
Gore navedeno je primer izrade jedne haljine koji je naravno promenljiv u zavisnosti od potrebnog ili željenog broja volana (koji se naknadno dodaju na haljinu), od toga da li je haljina izrađena sa podsuknjom ili ne, od ukrasa (tračica, čipki, dukmića, pojaseva) i ostalog.
La Semana Santa (Sveta Nedelja) – promoviše ručni vez, koji svoju primenu nalazi na velikom broju tkanina.
Na slici je prikazan plašt koji nosi La Virgen de las Lágrimas (Svetica Suza). Plašt je vežen 1919. u radionici Hijos de Miguel del Olmo. Pomenuti plašt je restauriran u radionici Jesús Rosado da bi „ponovo prošetao ulicom“ 2010. Bilo je potrebno ukupno 5 godina da bi se ponovo izvezlo samo jedno parče plašta neprocenljive vrednosti: dve godine za povratak originalnog dizajna, sa starih slika, i dve ipo za pravilnu restauraciju. Plašt je od somota, a vez je urađen od zlata.
Strast za konjima dozvoljava de se zadrže sve zanatske grane koje su vezane za ručnu izradu konjske opreme. Takođe je velika i prisutnost radionica za izradu predmeta od kože.
U manastirima Sevilje, monahinje održavaju tradiciju pravljenja kolačića i slatkih poslastica visokog kvaliteta i različitih vrsta, formi i oblika. Poznati su slatkiši manastira Convento Madre de Dios de la Piedad, koji se nalazi u jevrejskoj četvrti u ulici San José. Pored uobičajenih slatkih poslastica kao što su: almendrados, dátiles rellenos de mazapán i empanadillas rellenas al horno, ovaj manastir je poznat i po specijalitetima los naranjitos sevillanos i los bocaditos árabes i poznate magdalenas. Svi proizvodi se mogu kupiti cele godine, izuzev meseca jula i avgusta. Vreme prodaje je od ponedeljka do petka od 10h ujutru do 13h posle podne.
Ostavite vaše mišljenje