Studentska praksa

Šta biste vi uradili da vam se pruži mogućnost da kao student sa ograničenim budžetom odete na razmenu studenata u Peru?

Meni se upravo ta mogućnost pružila pre 11 godina, kada sam kao student na Fakultetu Tehničkih Nauka u Novom Sadu i član IAESTE (Međunarodne organizacije za razmenu studenata) odabrao Limu kao destinaciju na kojoj ću provesti dva meseca radeći kao praktikant u Telefónica del Peru. Ponudu sam prihvatio, iako još uvek nisam znao kako ću platiti kartu čija je cena bila veoma visoka za moj skroman studentski budžet.

Marfijev zakon – jedva skupite pare za avionsku kartu i zamalo ne odete

Praksa preko IAESTE podrazumeva da firma u koju dolazite snosi troškove vašeg boravka tamo, a na vama je da “samo” platite avionsku kartu. Na sreću, te 2006. godine još uvek su postojali fondovi i sponzorstva raznih firmi koji su uz dobro sastavljenu molbu sa moje strane želeli da plate deo avionske karte. I tako, nakon što sam uspeo da skupim novac za kartu, odlazim na aerodrom, pomalo uplašen zbog prvog leta avionom (sa dva presedanja), kad tamo šok. Saznajem da me je agencija preko koje sam kupio kartu pogrešno informisala da mi ne treba EU viza (tad još uvek nismo imali crveni pasoš), i da ne mogu da se ukrcam na avion. Zapravo, problem je bio u tome što sam dva presedanja imao u Milanu i Amsterdamu a let između ta dva grada se računao kao domaći let u okviru EU.

Povratak u Novi Sad i sutradan u agenciju, gde mi saopštavaju da je zapravo to moja krvica, i pokazuju sitna slova u ugovoru. Jedina šansa je bila da se let eventualno pomeri za 5 dana, ali je i dalje kao prepreka stajalo to da se italijanska viza dobije u roku od 2 dana (a u ambasadi se inače zakazuje mesec dana unapred). Srećom po dolasku u Beograd prvo odlazimo do Alitalia – italijanske avio kompanije preko koje sam putovao, i oni pristaju da mi zamene kartu, i čak zovu ambasadu kako bih ekspresno dobio vizu. Nekako su se kockice poklopile, i za nekoliko dana opet na aerodrom, ovaj put bez straha od aviona, posle svega što sam prošao prethodnih dana.

Prvi utisci o Limi

Let do Lime je bio ok, iako su mi u Amsterdamu rekli da je let prebukiran i da možda neću moći da se ukrcam (opet Marfi), ali ipak na kraju uspevam. U Limu stižem u večernjim satima, gde me dočekuju iz organizacije IAESTE, i voze do smeštaja gde je bila još jedna devojka iz Srbije – Milica, koja je u tom momentu bila negde u Peru na putu.

Dan kada sam stigao je zapravo Dan nezavisnosti Peru-a – 28. juli, kada se svuda po gradu organizuju proslave i vašari. E sad zamislite da ste visoki 2 metra a da su svi oko vas bar za pola metra niži. Pored toga, gde god da stojite vam se pruža pogled na sve strane, a svi u vas gledaju kao čudo. No vremenom sam se i na to navikao, pa čak i na to da roditelji decu plaše time da ako nisu dobra – ja ću ih odvesti u svoju zemlju.

U Telefonica-i nas je bilo 4 studenata:  dvoje iz Srbije, Mercedes (ne automobil) iz Barselone i Mika iz Finske, a ukupno u Limi još nekoliko studenata.

Prvi dan na poslu upoznajem šefa Carlos Flores, koji mi želi dobrodošlicu i saopštava da je zapravo naš posao pored stručnog rada i to da što bolje upoznamo njihovu zemlju, te da uvek možemo da tražimo slobodne dane ako želimo da negde putujemo. Super vest! 🙂

Kako pričati o prošosti bez znanja prošlih vremena 🙂

Moram da napomenem da je moje znanje španskog tada bilo samo osnovno, te da sam znao samo sadašnje i buduće vreme (i to sa ograničenim vokabularom), a kad pričate sa nekim, to se uglavnom odnosi na ono što se desilo. E onda bih ja pre nego što hoću da kažem nešto u prošlom vremenu, rekao reč “pasado” i nastavio da pričam u sadašnjem vremenu, i tako je to nekako funkcionisalo. Vremenom sam savladao i indefinido koji u Peruu (i celoj Južnoj Americi) mnogo više koriste pa čak i za situacije gde bi u Španiji upotrebili neko drugo prošlo vreme. Ako i vi još uvek ne znate pravilnu upotrebu prošlih vremena, siguran sam da će vam to Ivana odlično objasniti (ne kažem ovo jer sam pristrasan, to vam mogu potvrditi i njeni prethodni učenici 🙂 ).

 

Lima – oblačno i bez sunca

E sad, malo o Limi – zbog toga valjda i čitate ovo. U avgustu mesecu tamo je zima, jer su južno od ekvatora. S obzirom da se Lima nalazi na Tihom Okeanu, tamo nema snega, ali je stalno oblačno i pada neka sitna kiša, što malo kvari sliku. Za dva meseca provedena tamo, u Limi su samo dva dana bila sunčana. Srećom, putovali smo i u druge krajeve Perua, kao što je Cuzco, Arequipa i Puno, pa smo uspeli i malo sunca da vidimo (o ovim putovanjima u nekom sledećem delu).

Lima je velik grad, koji ima više stanovnika nego Srbija (nešto preko 10 miliona), a ukupno trećina populacije Perua živi tamo. Gradski prevoz je organizovan u vidu mini buseva koji su uglavnom ofarbani jarkim bojama, obavezno sa ikonom nekog sveca pored volana. Stanice postoje, ali je potrebno mahati vozaču ako želite da stane, i isto tako da viknete “baja” kada želite da izadjete. Kondukter celim putem drži otvorena vrata i bukvalno viče imena stanica pored kojih prolazi autobus kako bi oni koji čekaju bus znali gde isti prolazi. E sad, busevi su napravljeni po meri Peruanaca, što znači da neko od 2 metra mora da stalno savija vrat ili da stane ispod otvora za ventilaciju na krovu kako bi mogao da se uspravi. To je verovatno i bio razlog što su mi često ustupali mesto za sedenje 🙂

Sigurnost – visoki zid i čuvar

Lima je relativno siguran grad, mada i to zavisi od dela grada i doba dana. Npr. barrio gde se nalazi Telefonica – Surquillo je siguran tokom dana kada bismo išli na posao, ali tokom noći se ne preporučuje da se ide peške, jer može da se desi da vas opljačkaju. S druge strane, mi smo bili smešteni u barrio Surco koji je dobrih sat vremena udaljen od Surquillo-a, i koji se smatrao za siguran deo grada. Postoje delovi gde je je ceo kompleks zgrada opasan visokim zidovima, i gde se može ući samo na glavnu kapiju posle kontrole na portirnici. Sve ovo nekom ko je došao iz Novog Sada isprva bude jako čudno, ali se vremenom navikne.

U sledećem delu ćete saznati više o hrani i piću iz Perua. Ako želite da među prvima saznate kad tekst bude objavljen, lajkujte našu facebook stranicu ili se prijavite na mejling listu.

 

Pogledaj i ovo...